Благодарение на Зимски, кој ми го посочи постов, можам сега да го поделам со вас:
Crtica
Zadnjeg dana našeg novogodišnjeg izleta u ubava Makedonija bili smo na izvoru rijeke Drim, u Svetom Naumu, petstotinjak metara od Albanske granice.
Kako nismo imali organizirani prijevoz nazad, glavinjali smo okolo razmišljajući da pozovemo našeg taksistu da nas pokupi.
Međutim, prišao nam je neki tip i ponudio vožnju.
Čim je sjeo u taj nekakav polukombi, zapalio je cigar, što je iznenadilo naše žene, ali kako se one plaše Makedonaca nisu ništa rekle. Nas dvojica smo bili sretni što je barem netko u tom polukombiju ostao muškarac. Gledali smo kako dim vozačeve cigarete nestaje upravo onom brzinom kojom je nestajala naša muškost nakon što smo upoznali naše žene, nedotibog veće sreće...
Nakon par dimova vozač je s dna svojih pluća glasno povukao masni hračak i opizdio ga kroz prozor. U očima naših žena ocrtavao se veliki strah, velik poput našeg divljenja tom Muškarcu.
Onda je Muškarac počeo da pričata. Ima neki dućančić, a kad nije u njemu radi kao vozač polukombija. Najčešće vozi Grke s granice u shopping pa nazad na granicu.
Nije baš sreta. Ne voli Grke. Ne voli baš ni Albance. A činilo mi se da mu ni mi nismo nešto posebno dragi.
Govorio je kako su prije oni (Makedonci) išli kod njih u shopping. Kako je prije sve bilo jeftinije, kako se imalo više para...
I onda je rekao jednu od najboljih rečenica koje sam imao priliku čuti:
- Prije petnaest godina oni su nama bili cigani, sad smo mi njima cigani.
U Ohridu su Sveti Klement i Sveti Naum osnovali prvo sveslavensko sveučište. naš vozač mora da je bio direktni potomak jednog od njih, jer je sažeo petnaest zadnjih godina ovih prostora u jednu rečenicu.
Nema komentara:
Objavi komentar